Job (24/42)  

1. Zašto Svemoguæem nisu sakrivena vremena? I koji Ga znaju, ne vide dana Njegovih?
2. Medje pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu;
3. Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
4. Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
5. Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plen; pustinja je hrana njima i deci njihovoj.;
6. Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
7. Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti po zimi,
8. Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k steni.
9. Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
10. Golog ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
11. Koji medju njihovim zidovima ulje cede i groždje u kacama gaze, podnose žedj.
12. Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenih vièu, a Bog ne ukida to.
13. Oni se protive svetlosti, ne znaju za puteve njene i ne staju na stazama njenim.
14. Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogog; a noæu je kao lupež.
15. I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: Da me oko ne vidi. I sakriva lice.
16. Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabeleže; ne znaju za svetlost.
17. Jer je zora njima svima sen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sena smrtnog.
18. Brzi su kao povrh vode, proklet je deo njihov na zemlji; neæe videti puta vinogradskog.
19. Kao što suša i vruæina grabi vode snežne, tako grob grešnike.
20. Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik.
21. Združuje s njim nerotkinju koja ne radja, i udovici ne èini dobra.
22. Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
23. Da mu Bog da u šta æe se pouzdati; ali oèi Njegove paze na njihove pute.
24. Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa odsecaju se.
25. Nije li tako? Ko æe me uterati u laž i obratiti u ništa reèi moje?

  Job (24/42)