Job (19/42)  

1. A Jov odgovori i reèe:
2. Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me reèima?
3. Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
4. Ali ako sam doista pogrešio, pogreška æe moja ostati kod mene.
5. Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
6. Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
7. Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapim, ali nema suda.
8. Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.
9. Svukao je s mene slavu moju i skinuo venac s glave moje.
10. Porušio me je od svuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.
11. Raspalio se na me gnev Njegov, i uzeo me je medju neprijatelje svoje.
12. Vojske Njegove dodjoše sve zajedno i nasuše k sebi put k meni, stadoše u logor okolo šatora mog.
13. Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tudje se od mene.
14. Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
15. Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tudjina; stranac sam u oèima njihovim.
16. Zovem slugu svog, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
17. Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
18. Ni deca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
19. Mrzak sam svima nevernim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
20. Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
21. Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.
22. Zašto me gonite kao Bog, i mesa mog ne možete da se nasitite?
23. O kad bi se napisale reèi moje! Kad bi se stavile u knjigu!
24. Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za veèni spomen kad bi se urezale!
25. Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i na posledak da æe stati nad prahom.
26. I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u telu svom videti Boga.
27. Ja isti videæu Ga, i oèi moje gledaæe Ga, a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni.
28. Nego bi trebalo da kažete: Zašto ga gonimo? Kad je koren besede u meni.
29. Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.

  Job (19/42)