Hosea (7/14)  

1. Kad leèim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloæa samarijska; jer èine laž, i lupež ulazi, i napolju udara èeta.
2. I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih dela njihova, preda mnom su.
3. Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.
4. Svi èine preljubu; kao peæ su koju užari hlebar, koji prestane stražiti kad zamesi testo pa dokle uskisne.
5. Na dan cara našeg razboleše se knezovi od meha vina, i on pruži ruku svoju podsmevaèima.
6. Jer na zasede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peæ; hlebar njihov spava celu noæ, ujutru gori kao plamen ognjeni.
7. Svi su kao peæ ugrejani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan izmedju njih ne vièe k meni.
8. Jefrem se pomešao s narodima; Jefrem je pogaèa neprevrnuta.
9. Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sede kose popadaju ga, a on ne zna.
10. I ponositost Izrailjeva svedoèi mu u oèi, ali se ne vraæaju ka Gospodu Bogu svom niti Ga traže uza sve to.
11. I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.
12. Kad otidu, razapeæu na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svuæi æu ih, karaæu ih kako je kazivano u zboru njihovom.
13. Teško njima, jer zadjoše od mene; pogibao æe im biti, jer me izneveriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.
14. Niti me prizivaše iz srca svog, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajuæi se odstupaju od mene.
15. Kad ih karah, ukrepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.
16. Vraæaju se, ali ne ka Višnjem, postaše kao luk lažljiv; knezovi æe njihovi popadati od maèa s obesti jezika svog; to æe im biti podsmeh u zemlji misirskoj.

  Hosea (7/14)