Ecclesiastes (3/12)  

1. Svemu ima vreme, i svakom poslu pod nebom ima vreme.
2. Ima vreme kad se radja, i vreme kad se umire; vreme kad se sadi, i vreme kad se èupa posadjeno;
3. Vreme kad se ubija, i vreme kad se isceljuje; vreme kad se razvaljuje, i vreme kad se gradi.
4. Vreme plaèu i vreme smehu; vreme ridanju i vreme igranju;
5. Vreme kad se razmeæe kamenje, i vreme kad se skuplja kamenje; vreme kad se grli, i vreme kad se ostavlja grljenje;
6. Vreme kad se teèe, i vreme kad se gubi; vreme kad se èuva, i vreme kad se baca;
7. Vreme kad se dere, i vreme kad se sašiva; vreme kad se æuti i vreme kad se govori.
8. Vreme kad se ljubi, i vreme kad se mrzi; vreme ratu i vreme miru.
9. Kakva je korist onome koji radi od onog oko èega se trudi?
10. Video sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih.
11. Sve je uèinio da je lepo u svoje vreme, i savet metnuo im je u srce, ali da ne može èovek dokuèiti dela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja.
12. Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svog.
13. I kad svaki èovek jede i pije i uživa dobra od svakog truda svog, to je dar Božji.
14. Doznah da šta god tvori Bog ono traje doveka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može šta oduzeti; i Bog tvori da bi Ga se bojali.
15. Šta je bilo to je sada, i šta æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa šta je prošlo.
16. Još videh pod suncem gde je mesto suda bezbožnost i mesto pravde bezbožnost.
17. I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vreme svemu i svakom poslu.
18. Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka.
19. Jer šta biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština.
20. Sve ide na jedno mesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah.
21. Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dole pod zemlju?
22. Zato videh da ništa nema bolje èoveku nego da se veseli onim što radi, jer mu je to deo; jer ko æe ga dovesti da vidi šta æe biti posle njega?

  Ecclesiastes (3/12)