Daniel (9/12)  

1. Prve godine Darija, sina Asvirovog od plemena midskog, koji se zacari nad carstvom haldejskim,
2. Prve godine njegovog carovanja ja Danilo razumeh iz knjiga broj godina, koje beše rekao Gospod Jeremiji proroku da æe se navršiti razvalinama jerusalimskim, sedamdeset godina.
3. I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeæi Ga molitvom i molbama s postom i s kostreti i pepelom.
4. I pomolih se Gospodu Bogu svom i ispovedajuæi se rekoh: O Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavet i milost onima koji Te ljube i drže zapovesti Tvoje;
5. Zgrešismo i zlo èinismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i odstupismo od zapovesti Tvojih i od zakona Tvojih.
6. I ne slušasmo sluga Tvojih proroka, koji govorahu u Tvoje ime carevima našim, knezovima našim i oèevima našim i svemu narodu zemaljskom.
7. U Tebe je, Gospode, pravda, a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svih Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svim zemljama kuda si ih razagnao za grehe njihove, kojima Ti grešiše.
8. Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer Ti zgrešismo.
9. U Gospoda je Boga našeg milost i praštanje, jer se odmetnusmo od Njega,
10. I ne slušasmo glas Gospoda Boga svog da hodimo po zakonima Njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih proroka.
11. I sav Izrailj prestupi zakon Tvoj, i odstupi da ne sluša glas Tvoj; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, jer Mu zgrešismo.
12. I On potvrdi reèi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje su nam sudile, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svim nebom kako bi u Jerusalimu.
13. Kako je pisano u zakonu Mojsijevom, sve to zlo dodje na nas, i opet se ne molismo Gospodu Bogu svom da bismo se vratili od bezakonja svog i pazili na istinu Tvoju.
14. I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svim delima svojim koja èini, jer ne slušasmo glas Njegov.
15. Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje misirske rukom krepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgrešismo, bezbožni bismo.
16. Gospode, po svoj pravdi Tvojoj neka se odvrati gnev Tvoj i jarost Tvoja od grada Tvog Jerusalima, svete gore Tvoje; jer sa greha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i Tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas.
17. Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svog i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustelu svetinju svoju, Gospoda radi.
18. Bože moj, prigni uho svoje, i èuj; otvori oèi svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime Tvoje, jer ne radi svoje pravde nego radi milosti Tvoje padamo pred Tobom moleæi se.
19. Gospode usliši, Gospode oprosti, Gospode pazi i uèini, ne èasi sebe radi Bože moj, jer je Tvoje ime prizvano na ovaj grad i na Tvoj narod.
20. A dok ja još govorah i moljah se i ispovedah greh svoj i greh naroda svog Izrailja, i padah moleæi se pred Gospodom Bogom svojim za svetu goru Boga svog,
21. Dok još govorah moleæi se, onaj èovek Gavrilo, kog videh pre u utvari, dolete brzo i dotaèe me se o veèernjoj žrtvi.
22. I nauèi me i govori sa mnom i reèe: Danilo, sada izidjoh da te urazumim.
23. U poèetku molitve tvoje izidje reè, i ja dodjoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj reè, i razumi utvaru.
24. Sedamdeset je nedelja odredjeno tvom narodu i tvom gradu svetom da se svrši prestup i da nestane greha i da se oèisti bezakonje i da se dovede veèna pravda, i da se zapeèati utvara i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad svetima.
25. Zato znaj i razumi: Otkada izidje reè da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biæe sedam nedelja, i šezdeset i dve nedelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vreme.
26. A posle te šezdeset i dve nedelje pogubljen æe biti pomazanik i ništa mu neæe ostati; narod æe vojvodin doæi i razoriti grad i svetinju; i kraj æe mu biti s potopom, i odredjeno æe pustošenje biti do svršetka rata.
27. I utvrdiæe zavet s mnogima za nedelju dana, a u polovinu nedelje ukinuæe žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka odredjenog izliæe se na pustoš.

  Daniel (9/12)