Daniel (12/12)    

1. A u to æe se vreme podignuti Mihailo, veliki knez, koji brani tvoj narod; i biæe žalosno vreme, kakvog nije bilo otkako je naroda do tada; i u to æe se vreme izbaviti tvoj narod, svaki koji se nadje zapisan u knjizi.
2. I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiæe se, jedni na život veèni, a drugi na sramotu i prekor veèni.
3. I razumni æe se sjati kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvezde vazda i doveka.
4. A ti Danilo zatvori ove reèi i zapeèati ovu knjigu do poslednjeg vremena; mnogi æe pretraživati, i znanje æe se umnožiti.
5. Tada pogledah ja, Danilo, i gle, stajahu druga dvojica, jedan s ove strane na bregu reke, a drugi s one strane na bregu reke.
6. I jedan reèe èoveku obuèenom u platno, koji stajaše nad vodom u reci: Kad æe biti kraj tim èudesima?
7. I èuh èoveka obuèenog u platno, koji stajaše nad vodom u reci, i podiže desnicu svoju i levicu svoju k nebu, i zakle se Onim koji živi uvek da æe se sve ovo ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena, i kad se svrši rasap sile svetog naroda.
8. I ja èuh ali ne razumeh; i rekoh: Gospodaru moj, kakav æe biti kraj tome?
9. A On reèe: Idi Danilo, jer su zatvorene i zapeèaæene ove reèi do poslednjeg vremena.
10. Mnogi æe se oèistiti, ubeliti i okušati; a bezbožnici æe raditi bezbožno, niti æe koji bezbožnik razumeti, ali æe razumni razumeti.
11. A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna, biæe hiljadu i dvesta i devedeset dana.
12. Blago onome koji pretrpi i doèeka hiljadu i tri stotine i trideset i pet dana.
13. A ti idi ka svom kraju; i poèivaæeš i ostaæeš na delu svom do svršetka svojih dana.

  Daniel (12/12)