Acts (12/28)  

1. U ono pak vreme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve.
2. I pogubi Jakova brata Jovanovog maèem.
3. I videvši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra (a behu dani presnih hlebova),
4. Kog i uhvati i baci u tamnicu i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkih da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
5. I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
6. A kad htede Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar medju dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu.
7. I gle, andjeo Gospodnji pristupi, i svetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: Ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
8. A andjeo mu reèe: Opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu andjeo: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9. I izišavši idjaše za njim, i ne znaše da je to istina što andjeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
10. A kad prodjoše prvu stražu i drugu i dodjoše k vratima gvozdenim koja vodjahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prodjoše jednu ulicu, i andjeo odmah odstupi od njega.
11. I kad dodje Petar k sebi reèe: Sad zaista vidim da Bog posla andjela svog te me izbavi iz ruku Irodovih i od svega èekanja naroda jevrejskog.
12. I razmislivši dodje kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gde behu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.
13. A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi devojka po imenu Roda, da èuje.
14. I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima.
15. A oni joj rekoše: Jesi li ti luda? A ona potvrdjivaše da je tako. A oni govorahu: Andjeo je njegov.
16. A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, videše ga, i udiviše se.
17. A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mesto.
18. A kad bi dan, beše ne mala buna medju vojnicima, šta to bi od Petra.
19. A kad ga Irod zaiska i ne nadje, onda ispita stražare, i zapovedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše.
20. Jer se Irod srdjaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dodjoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika carevog, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegovog carstva.
21. A u odredjeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sedavši na presto govoraše im;
22. A narod vikaše: Ovo je glas Božji, a ne èoveèiji.
23. Ali ujedanput udari ga andjeo Gospodnji: jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu.
24. A reè Božija rastijaše i množaše se.
25. A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom Jovana koji se zvaše Marko.

  Acts (12/28)