2Samuel (1/24)  

1. A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,
2. Treæeg dana, gle, dodje jedan iz vojske Saulove razdrtih haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.
3. I reèe mu David: Otkuda ideš? A on mu reèe: Iz logora izrailjskog utekoh.
4. A David mu reèe: Šta bi? Kaži mi. A on reèe: Narod pobeže iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
5. A David reèe momku koji mu donese glas: Kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?
6. A momak koji mu donese glas reèe: Sluèajno dodjoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.
7. A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: Evo me.
8. A on mi reèe: Ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
9. A on mi reèe: Pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvim duša u meni.
10. I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neæe ostati živ pošto pade; i uzeh venac carski koji mu beše na glavi i grivnu koja mu beše na ruci, i evo donesoh gospodaru svom.
11. Tada David zgrabi haljine na sebi i razdre ih; tako i svi ljudi koji behu s njim.
12. I ridaše i plakaše, i postiše do veèeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevim što izgiboše od maèa.
13. I reèe David momku koji mu donese glas: Odakle si? A on reèe: Ja sam sin jednog došljaka Amalika.
14. Reèe mu David: Kako te nije bilo strah podiæi ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjeg?
15. I dozva David jednog izmedju momaka svojih i reèe: Hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umre.
16. I reèe mu David: Krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svedoèiše na te govoreæi: Ja sam ubio pomazanika Gospodnjeg.
17. Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim,
18. I izgovori, da bi se uèili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi Istinitog:
19. Diko Izrailjeva! Na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?
20. Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama askalonskim, da se ne vesele kæeri filistejske i da ne igraju kæeri neobrezanih.
21. Gore gelvujske! Ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu baèen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.
22. Bez krvi pobijenih i bez masti od junaka nije se vraæao luk Jonatanov, niti je maè Saulov dolazio natrag prazan.
23. Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni u smrti se ne rastaviše; lakši od orlova behu.
24. Kæeri Izrailjeve! Plaèite za Saulom, koji vas je oblaèio u skerlet lepo, i kitio vas zlatnim zakladima po haljinama vašim.
25. Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!
26. Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veæa mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
27. Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

      2Samuel (1/24)