2Kings (9/25)  

1. A Jelisije prorok dozva jednog izmedju sinova proroèkih, i reèe mu: Opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot galadski.
2. I kad dodješ onamo, videæeš onde Juja, sina Josafata sina Nimsijinog, i ušavši izvedi ga izmedju braæe njegove i odvedi ga u najtajniju klet.
3. I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu, i reci: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatim otvori vrata i beži, i ne zabavljaj se.
4. I otide mladiæ, momak prorokov, u Ramot galadski.
5. I kad udje, gle, sedjahu vojvode; a on reèe: Vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reèe: Kome izmedju svih nas? A on reèe: Tebi, vojvodo.
6. Tada usta, i udje u kuæu, a on mu izli na glavu ulje, i reèe mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem.
7. I pobij dom Ahava gospodara svog, jer hoæu da pokajem krv sluga svojih proroka, i krv svih sluga Gospodnjih od ruke Jezaveljine.
8. I tako æe izginuti sav dom Ahavov, i istrebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenog i ostavljenog u Izrailju.
9. I uèiniæu s domom Ahavovim kao s domom Jerovoama sina Navatovog i kao s domom Vase sina Ahijinog.
10. I Jezavelju æe izjesti psi u polju jezraelskom i neæe biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobeže.
11. A Juj izadje k slugama gospodara svog, i zapitaše ga: Je li dobro? Što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reèe: Znate èoveka i besedu njegovu.
12. A oni rekoše: Nije istina; kaži nam. A on im reèe: Tako i tako reèe mi govoreæi: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem.
13. Tada brže uzeše svak svoju haljinu, i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car.
14. Tako se pobuni Juj, sin Josafata sina Nimsijinog, na Jorama; a Joram èuvaše Ramot galadski sa svim Izrailjem od Azaila, cara sirskog.
15. A beše se vratio car Joram da se leèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci, kad se bijaše s Azailom, carem sirskim. I reèe Juj: Ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael.
16. I Juj sede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše onde; i Ohozija, car Judin beše došao da vidi Jorama.
17. A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gde ide, reèe: Neko ljudstvo vidim. Tada reèe Joram: Uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: Je li mir?
18. I otide konjik preda nj, i reèe: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reèe: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom. A stražar javi govoreæi: Glasnik dodje do njih, ali se ne vraæa.
19. I posla drugog konjika, koji kad dodje k njima reèe: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reèe: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom.
20. Opet javi stražar govoreæi: Dodje do njih, ali se ne vraæa; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno.
21. Tada reèe Joram: Preži. I upregoše u kola njegova. Tako izadje Joram car Izrailjev i Ohozija car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju, i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina.
22. I kad Joram ugleda Juja, reèe mu: Je li mir, Juju? A on odgovori: Kakav mir? Dok je tolikog kurvanja Jezavelje, matere tvoje i èaranja njenih.
23. Tada Joram okrete se i pobeže govoreæi Ohoziji: Izdaja, Ohozija!
24. Ali Juj zgrabi luk svoj i ustreli Jorama medju pleæa da mu strela prodje kroz srce, te pade u kolima svojim.
25. Tada reèe Juj Vadekaru, vojvodi svom: Uzmi ga, i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom ocem njegovim, kako Gospod izreèe za nj ovo zlo:
26. Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovih videh sinoæ, reèe Gospod, i platiæu ti na ovoj njivi, reèe Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu po reèi Gospodnjoj.
27. A Ohozija, car Judin videvši to pobeže k domu u vrtu; ali ga potera Juj, i reèe: Ubijte i toga na njegovim kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteèe u Megidon, i onde umre.
28. I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovom kod otaca njegovih u gradu Davidovom.
29. A jedanaeste godine carovanja Jorama, sina Ahavovog poèe carovati Ohozija nad Judom.
30. Iza toga Juj dodje u Jezrael. A Jezavelja kad èu, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora.
31. I kad Juj ulažaše na vrata, reèe ona: Je li mir, Zimrije, krvnièe gospodara svog?
32. A on pogleda na prozor i reèe: Ko je sa mnom? Ko? Tada pogledaše u nj dva tri dvoranina.
33. A on im reèe: Bacite je dole. I baciše je, i pršte krv njena po zidu i po konjima, i pogazi je.
34. Potom ušavši jede i pi, pa reèe: Vidite onu prokletnicu i pogrebite je, jer je carska kæi.
35. I otidoše da je pogrebu, i ne nadjoše od nje ništa do lobanju i stopala i šake.
36. I dodjoše natrag i javiše, a on reèe: To je reè Gospodnja, koju je rekao preko sluge svog Ilije Tesviæanina govoreæi: U polju jezraelskom izješæe psi telo Jezaveljino.
37. Neka bude telo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju jezraelskom da se ne može kazati: Ovo je Jezavelja.

  2Kings (9/25)