1Samuel (21/31)  

1. Tada David dodje u Nov k Ahimelehu svešteniku; a Ahimeleh se uplaši i istrèa pred Davida, i reèe mu: Zašto si sam, i nema nikoga s tobom?
2. A David reèe Ahimelehu svešteniku: Car mi nešto zapovedi, i reèe mi: Niko da ne dozna zašto te šaljem i šta sam ti zapovedio. A sluge sam opravio u to i to mesto.
3. Nego šta imaš pri ruci? Daj mi pet hlebova, ili šta imaš.
4. A sveštenik odgovori Davidu i reèe: Nemam pri ruci obiènog hleba; nego ima svetog hleba; ali jesu li se momci èuvali od žena?
5. A David odgovori svešteniku i reèe mu: Nije bilo žena kod nas ni juèe ni onomadne, otkako sam pošao, i sudovi su u momaka bili sveti. A ako bi put i neèist bio, osvetiæe se danas sudovima.
6. Tada mu dade sveštenik hlebove svete, jer ne beše hleba osim hlebova postavljenih, koji behu uzeti ispred Gospoda da se postave hlebovi topli onaj dan kad se oni uzeše.
7. A onde beše onaj dan jedan od sluga Saulovih baveæi se pred Gospodom, kome ime beše Doik Idumejac, starešina nad pastirima Saulovim.
8. I David reèe Ahimelehu: Imaš li tu kakvo koplje ili maè? Jer ni maèa svog ni oružja ne ponesoh, jer stvar careva beše hitna.
9. A sveštenik reèe: Ovde je maè Golijata Filistejina, kog si ubio u dolini Ili, uvijen u platno iza opleæaka; ako hoæeš, uzmi ga, jer drugog osim njega nema ovde. A David reèe: Takvog više nema, daj mi ga.
10. Potom se podiže David, i pobeže onaj dan od Saula, i dodje k Ahisu, caru gatskom.
11. A Ahisu rekoše sluge njegove: Nije li ovo David, car zemaljski? Nisu li o njemu pevali igrajuæi i govoreæi: Saul zgubi svoju hiljadu, a David svojih deset hiljada?
12. I David metnu ove reèi u srce svoje, i poboja se veoma Ahisa, cara gatskog.
13. I pretvori se pred njima i uèini se lud u rukama njihovim; i šaraše po vratima, i bacaše penu niz bradu svoju.
14. I Ahis reèe slugama svojim: Eto, vidite da je èovek lud; što ste mi ga doveli?
15. Zar nemam dosta ludih, nego mi dovedoste toga da luduje preda mnom? Zar æe taj uæi u kuæu moju?

  1Samuel (21/31)