1Samuel (14/31)  

1. Jedan dan reèe Jonatan, sin Saulov, momku svom koji mu nošaše oružje: Hajde da idemo k straži filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svom ne kaza ništa.
2. A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji beše u Migronu; i naroda beše s njim oko šest stotina ljudi.
3. I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjeg u Silomu nošaše opleæak. I narod ne znaše da je otišao Jonatan.
4. A u klancu kojim htede Jonatan otiæi k straži filistejskoj, behu dve strmene stene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene.
5. I jedna od njih stajaše sa severa prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji.
6. I Jonatan reèe momku koji mu nošaše oružje: Hajde da otidemo k straži tih neobrezanih; može biti da æe nam uèiniti šta Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.
7. A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: Èini šta ti je god u srcu, idi, evo ja æu iæi s tobom kuda god hoæeš.
8. A Jonatan mu reèe: Evo, otiæi æemo k tim ljudima, i pokazaæemo im se.
9. Ako nam kažu: Èekajte dokle dodjemo k vama, tada æemo se ustaviti na svom mestu, i neæemo iæi k njima.
10. Ako li kažu: Hodite k nama, tada æemo otiæi; jer nam ih Gospod predade u ruke. To æe nam biti znak.
11. I pokazaše se obojica straži filistejskoj; a Filisteji rekoše: Gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili.
12. I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: Hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reèe onom što mu nošaše oružje: Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju.
13. Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje.
14. I to bi prvi boj, u kome pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje.
15. I udje strah u logor u polju i u sav narod; i straža i oni koji behu izašli da plene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer beše strah od Boga.
16. A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gde se mnoštvo uzbunilo i usprepadalo.
17. Tada reèe Saul narodu koji beše s njim: Pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne beše Jonatana i momka njegovog koji mu nošaše oružje.
18. I reèe Saul Ahiji: Donesi kovèeg Božji; jer kovèeg Božji beše tada kod sinova Izrailjevih.
19. A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u logoru filistejskom bivaše sve veæa, i Saul reèe svešteniku: Ostavi.
20. I Saul i sav narod što beše s njim skupiše se i dodjoše do boja, i gle, povadili behu maèeve jedan na drugog, i zabuna beše vrlo velika.
21. A beše s Filistejima Jevreja kao pre, koji idjahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji behu sa Saulom i Jonatanom.
22. I svi Izrailjci koji se behu sakrili u gori Jefremovoj kad èuše da beže Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijuæi ih.
23. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena.
24. I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreæi: Da je proklet koji jede šta do veèera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa.
25. I sav narod one zemlje dodje u šumu, gde beše mnogo meda po zemlji.
26. I kad dodje narod u šumu, vide med gde teèe; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve.
27. Ali Jonatan ne èu kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu beše u ruci, i zamoèi kraj u saæe, i primaèe ruku svoju k ustima svojim, i zasvetliše mu se oèi.
28. A jedan iz naroda progovori i reèe: Otac je tvoj zakleo narod rekavši: Da je proklet ko bi jeo šta danas; stoga susta narod.
29. Tada reèe Jonatan: Smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvetliše oèi, èim okusih malo meda.
30. A da je još narod slobodno jeo danas od plena neprijatelja svojih, koji nadje! Ne bi li polom filistejski bio još veæi?
31. I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori.
32. I naklopi se narod na plen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju.
33. I javiše Saulu govoreæi: Evo narod greši Gospodu jeduæi s krvlju. A on reèe: Neveru uèiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen.
34. Zatim reèe Saul: Razidjite se medju narod i recite: Dovedite svaki k meni vola svog i ovcu svoju; i ovde zakoljite i jedite, i neæete grešiti Gospodu jeduæi s krvlju. I donese sav narod, svaki svog vola svojom rukom one noæi, i onde klaše.
35. I naèini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji naèini Gospodu.
36. Potom reèe Saul: Hajdemo za Filistejima noæas, da ih plenimo do jutra, i da ih ne ostavimo ni jednog. A oni rekoše: Èini šta ti je god volja. Ali sveštenik reèe: Da pristupimo ovde k Bogu.
37. I upita Saul Boga: Hoæu li iæi za Filistejima? Hoæeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan.
38. Zato reèe Saul: Pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kome je greh danas.
39. Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mom, poginuæe zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda.
40. Potom reèe svemu Izrailju: Vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan, sin moj, biæemo s druge strane. A narod reèe Saulu: Èini šta ti je drago.
41. Tada reèe Saul Gospodu Bogu Izrailjevom: Pokaži pravoga. I oblièi se Jonatan i Saul, a narod izadje prav.
42. I reèe Saul: Bacite žreb za me i za Jonatana, sina mog. I oblièi se Jonatan.
43. Tada reèe Saul Jonatanu: Kaži mi šta si uèinio? I kaza mu Jonatan i reèe: Samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi beše u ruci; evo me; hoæu li poginuti?
44. A Saul reèe: To neka mi uèini Bog i to neka doda, poginuæeš, Jonatane!
45. Ali narod reèe Saulu: Zar da pogine Jonatan, koji je uèinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože saèuvaj! Tako živ bio Gospod, neæe pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove, jer je s pomoæu Božjom uèinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe.
46. Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mesto.
47. I Saul carujuæi nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve sovske i na Filisteje, i kuda se god obraæaše, nadvladjivaše.
48. Skupi takodje vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onih koji ga plenjahu.
49. A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvema kæerima njegovim behu imena prvenici Merava, a mladjoj Mihala.
50. A ženi Saulovoj beše ime Ahinoama, kæi Ahimasova; a vojvodi njegovom beše ime Avenir sin Nira strica Saulovog.
51. Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov behu sinovi Avilovi.
52. I beše veliki rat s Filistejima svega veka Saulovog; i koga god vidjaše Saul hrabrog i junaka, uzimaše ga k sebi.

  1Samuel (14/31)