1Samuel (10/31)  

1. Tada Samuilo uze uljanicu, i izli mu ulje na glavu, pa ga poljubi, i reèe mu: Eto, nije li te pomazao Gospod nad nasledstvom svojim da mu budeš vodj?
2. Kad otideš danas od mene, naæi æeš dva èoveka kod groba Rahiljinog u kraju Venijaminovom u Selsi, koji æe ti reæi: Našle su se magarice, koje si pošao da tražiš, i evo otac tvoj ne mareæi za magarice zabrinuo se za vas govoreæi: Šta æu èiniti poradi sina svog?
3. I otišavši odande dalje kad dodješ u ravnicu tavorsku, srešæe te onde tri èoveka iduæi k Bogu u Vetilj, noseæi jedan tri jareta, a drugi noseæi tri hleba, a treæi noseæi mešinu vina.
4. Pa æe te upitati za zdravlje, i daæe ti dva hleba, koje primi iz ruku njihovih.
5. Potom æeš doæi na hum Božji, gde je straža filistejska, i kad udješ u grad, srešæe te gomila proroka silazeæi s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni æe prorokovati.
6. I siæi æe na te duh Gospodnji, te æeš prorokovati s njima, i postaæeš drugi èovek.
7. I kad ti dodju ti znaci, èini šta ti dodje na ruku, jer je Bog s tobom.
8. Potom æeš otiæi pre mene u Galgal, i gle, ja æu doæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana èekaj dokle dodjem k tebi i kažem ti šta æeš èiniti.
9. I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan.
10. I kad dodjoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i dodje na nj duh Božji, i prorokova medju njima.
11. I kad ga videše, svi koji ga poznavahu od pre gde prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugom: Šta to bi od sina Kisovog? Eda li je i Saul medju prorocima?
12. A jedan odande odgovori i reèe: Ko li im je otac? Otuda posta prièa: Eda li je i Saul medju prorocima?
13. I prestavši prorokovati dodje na goru.
14. A stric Saulov reèe njemu i momku njegovom: Kuda ste išli? A on odgovori: Da tražimo magarice; i kad videsmo da ih nigde nema, otidosmo k Samuilu.
15. A Stric Saulov reèe: Kaži mi šta vam je rekao Samuilo?
16. A Saul reèe stricu svom: Kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reèe za carstvo što mu je kazao Samuilo.
17. A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu.
18. I reèe sinovima Izrailjevim: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku misirskih i iz ruku svih carstava koja vas muèahu.
19. A vi danas odbaciste Boga svog, koji vas sam izbavlja od svih zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: Postavi cara nad nama. Sada dakle stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po hiljadama svojim.
20. I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo.
21. Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovim, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula, sina Kisovog. I tražiše ga, ali se ne nadje.
22. Tada opet upitaše Gospoda: Hoæe li još doæi ovamo taj èovek? A Gospod reèe: Eto sakrio se za prtljagom.
23. Tada otrèaše, i dovedoše ga odande. I stade usred naroda, i beše glavom viši od svega naroda.
24. I reèe Samuilo svemu narodu: Vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reèe: Da živi car!
25. Tada Samuilo kaza narodu prava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kuæi.
26. I Saul takodje otide svojoj kuæi u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca.
27. A ljudi nevaljali rekoše: Taj li æe nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dar. Ali se on uèini kao da nije èuo.

  1Samuel (10/31)