← SongOfSongs (3/8) → |
1. | Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. |
2. | Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. |
3. | Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" |
4. | Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. |
5. | Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! |
6. | Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? |
7. | Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. |
8. | Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. |
9. | Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. |
10. | Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. |
11. | Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca. |
← SongOfSongs (3/8) → |