←  Romans (9/16)  →
1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
2. silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
3. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
4. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
5. njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6. Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
7. i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
8. to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9. Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
10. Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
11. Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
12. ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
13. kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
14. Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
15. Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
16. Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17. Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18. Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19. Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
20. Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"
21. Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
22. A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
23. da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
24. na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
25. Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
26. Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
27. Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;
28. jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
29. Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
30. Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
31. Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
32. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
33. kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
←  Romans (9/16)  →