← Romans (8/16) → |
1. | Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! |
2. | Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. |
3. | Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu |
4. | da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. |
5. | Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: |
6. | težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. |
7. | Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. |
8. | Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. |
9. | A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. |
10. | I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. |
11. | Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. |
12. | Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! |
13. | Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. |
14. | Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. |
15. | Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" |
16. | Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; |
17. | ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. |
18. | Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. |
19. | Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: |
20. | stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. |
21. | Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. |
22. | Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. |
23. | Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. |
24. | Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? |
25. | Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. |
26. | Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. |
27. | A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. |
28. | Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. |
29. | Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. |
30. | Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. |
31. | Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? |
32. | Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? |
33. | Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! |
34. | Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! |
35. | Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? |
36. | Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. |
37. | U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. |
38. | Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, |
39. | ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. |
← Romans (8/16) → |