← Romans (4/16) → |
1. | Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? |
2. | Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. |
3. | Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. |
4. | Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. |
5. | Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, |
6. | kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: |
7. | Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! |
8. | Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. |
9. | Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. |
10. | A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! |
11. | I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - |
12. | i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. |
13. | Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. |
14. | Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. |
15. | Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. |
16. | Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - |
17. | kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. |
18. | U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. |
19. | Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. |
20. | Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, |
21. | posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. |
22. | Zato mu se i uračuna u pravednost. |
23. | Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, |
24. | nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, |
25. | koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. |
← Romans (4/16) → |