← Romans (11/16) → |
1. | Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. |
2. | Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: |
3. | Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. |
4. | Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. |
5. | Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. |
6. | Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! |
7. | Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, |
8. | kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. |
9. | I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. |
10. | Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! |
11. | Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. |
12. | Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? |
13. | Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam |
14. | ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. |
15. | Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? |
16. | Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. |
17. | Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, |
18. | ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. |
19. | Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. |
20. | Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! |
21. | Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. |
22. | Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. |
23. | A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. |
24. | Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! |
25. | Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. |
26. | I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. |
27. | I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. |
28. | U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. |
29. | Ta neopozivi su dari i poziv Božji! |
30. | Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe |
31. | tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. |
32. | Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. |
33. | O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! |
34. | Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? |
35. | Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? |
36. | Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. |
← Romans (11/16) → |