| ← Psalms (90/150) → |
| 1. | Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. |
| 2. | Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! |
| 3. | Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" |
| 4. | Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. |
| 5. | Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: |
| 6. | jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. |
| 7. | Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. |
| 8. | Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. |
| 9. | Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. |
| 10. | Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. |
| 11. | Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? |
| 12. | Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. |
| 13. | Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim! |
| 14. | Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! |
| 15. | Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! |
| 16. | Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! |
| 17. | Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije. |
| ← Psalms (90/150) → |