← Psalms (89/150) → |
1. | Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. |
2. | O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. |
3. | Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: |
4. | Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: |
5. | tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje." |
6. | Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. |
7. | TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim? |
8. | Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. |
9. | Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. |
10. | Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; |
11. | ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. |
12. | Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; |
13. | sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu. |
14. | Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. |
15. | Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom. |
16. | Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, |
17. | u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. |
18. | Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. |
19. | Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. |
20. | Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; |
21. | nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, |
22. | da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. |
23. | Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. |
24. | Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove. |
25. | Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. |
26. | Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. |
27. | On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' |
28. | A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. |
29. | Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. |
30. | Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. |
31. | Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, |
32. | ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; |
33. | šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, |
34. | ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. |
35. | Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. |
36. | Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: |
37. | potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, |
38. | ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." |
39. | A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. |
40. | Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. |
41. | Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. |
42. | Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim. |
43. | Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. |
44. | Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože. |
45. | Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori. |
46. | Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. |
47. | TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? |
48. | Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! |
49. | Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? |
50. | Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? |
51. | Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana |
52. | s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. |
53. | Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! |
← Psalms (89/150) → |