| ← Psalms (88/150) → |
| 1. | Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. |
| 2. | Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. |
| 3. | Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. |
| 4. | Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. |
| 5. | Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. |
| 6. | Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. |
| 7. | Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. |
| 8. | Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. |
| 9. | Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. |
| 10. | Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. |
| 11. | Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? |
| 12. | Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? |
| 13. | Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? |
| 14. | Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. |
| 15. | Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? |
| 16. | Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. |
| 17. | Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, |
| 18. | okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. |
| 19. | Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. |
| ← Psalms (88/150) → |