| ← Psalms (77/150) → |
| 1. | Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. |
| 2. | Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. |
| 3. | U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. |
| 4. | Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. |
| 5. | Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. |
| 6. | Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; |
| 7. | razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: |
| 8. | Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? |
| 9. | Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? |
| 10. | Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" |
| 11. | I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." |
| 12. | Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. |
| 13. | Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. |
| 14. | Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? |
| 15. | Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. |
| 16. | Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. |
| 17. | Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. |
| 18. | Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. |
| 19. | Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. |
| 20. | Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. |
| 21. | Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. |
| ← Psalms (77/150) → |