| ← Psalms (74/150) → |
| 1. | Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? |
| 2. | Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! |
| 3. | Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. |
| 4. | Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. |
| 5. | Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, |
| 6. | sjekirom i maljem vrata mu razbijali. |
| 7. | Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. |
| 8. | Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" |
| 9. | Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... |
| 10. | Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? |
| 11. | Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? |
| 12. | No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! |
| 13. | Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. |
| 14. | Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. |
| 15. | Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. |
| 16. | Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; |
| 17. | ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. |
| 18. | Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. |
| 19. | Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! |
| 20. | Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. |
| 21. | Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! |
| 22. | Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. |
| 23. | Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi! |
| ← Psalms (74/150) → |