| ← Psalms (68/150) → |
| 1. | Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. |
| 2. | Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! |
| 3. | Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim! |
| 4. | Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti. |
| 5. | Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim! |
| 6. | Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru. |
| 7. | Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. |
| 8. | Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, |
| 9. | tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. |
| 10. | Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu. |
| 11. | Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu. |
| 12. | Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: |
| 13. | kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele. |
| 14. | Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom: |
| 15. | ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu. |
| 16. | Božanska je gora gora bašanska vrletna. |
| 17. | Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda! |
| 18. | Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! |
| 19. | Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga. |
| 20. | Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj. |
| 21. | Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja. |
| 22. | Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima. |
| 23. | Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora, |
| 24. | da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana." |
| 25. | Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište: |
| 26. | sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima. |
| 27. | U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi! |
| 28. | Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi. |
| 29. | Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas |
| 30. | iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose! |
| 31. | Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! |
| 32. | Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! |
| 33. | Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, |
| 34. | koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: |
| 35. | Priznajte silu Božju! Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima sila njegova! |
| 36. | Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog! |
| ← Psalms (68/150) → |