← Psalms (63/150) → |
1. | Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. |
2. | O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. |
3. | U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. |
4. | Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'. |
5. | Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati. |
6. | Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. |
7. | Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. |
8. | Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. |
9. | Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. |
10. | Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje, |
11. | nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. |
12. | A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta. |
← Psalms (63/150) → |