| ← Psalms (57/150) → |
| 1. | Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. |
| 2. | Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. |
| 3. | Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. |
| 4. | Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! |
| 5. | Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. |
| 6. | Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! |
| 7. | Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! |
| 8. | Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. |
| 9. | Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. |
| 10. | Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: |
| 11. | jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. |
| 12. | Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! |
| ← Psalms (57/150) → |