| ← Psalms (40/150) → |
| 1. | Zborovođi. Psalam. Davidov. |
| 2. | Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. |
| 3. | Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. |
| 4. | U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. |
| 5. | Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. |
| 6. | Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli. |
| 7. | Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. |
| 8. | Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: |
| 9. | Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." |
| 10. | Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano. |
| 11. | Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. |
| 12. | A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju. |
| 13. | Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. |
| 14. | Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj! |
| 15. | Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju! |
| 16. | Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću! |
| 17. | Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube. |
| 18. | Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni! |
| ← Psalms (40/150) → |