| ← Psalms (38/150) → |
| 1. | Psalam. Davidov. Za spomen. |
| 2. | Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. |
| 3. | Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: |
| 4. | na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. |
| 5. | Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. |
| 6. | Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. |
| 7. | Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. |
| 8. | Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. |
| 9. | Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. |
| 10. | O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. |
| 11. | Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. |
| 12. | Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. |
| 13. | Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. |
| 14. | A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. |
| 15. | Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. |
| 16. | Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! |
| 17. | Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!" |
| 18. | Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. |
| 19. | Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. |
| 20. | A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. |
| 21. | Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. |
| 22. | O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! |
| 23. | Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj! |
| ← Psalms (38/150) → |