| ← Psalms (22/150) → |
| 1. | Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. |
| 2. | Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. |
| 3. | Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. |
| 4. | A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! |
| 5. | U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; |
| 6. | k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. |
| 7. | A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. |
| 8. | Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: |
| 9. | U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje! |
| 10. | Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. |
| 11. | Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. |
| 12. | Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. |
| 13. | Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. |
| 14. | Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. |
| 15. | Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. |
| 16. | Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. |
| 17. | Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, |
| 18. | sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. |
| 19. | Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. |
| 20. | Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! |
| 21. | Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. |
| 22. | Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! |
| 23. | A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. |
| 24. | Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! |
| 25. | Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo." |
| 26. | Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. |
| 27. | Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! |
| 28. | Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. |
| 29. | Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. |
| 30. | Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, |
| 31. | njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' |
| 32. | slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" |
| ← Psalms (22/150) → |