| ← Psalms (2/150) → |
| 1. | Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? |
| 2. | Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: |
| 3. | Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo! |
| 4. | Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. |
| 5. | Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: |
| 6. | TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom. |
| 7. | Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih. |
| 8. | Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. |
| 9. | Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski." |
| 10. | Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. |
| 11. | Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, |
| 12. | da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu! |
| ← Psalms (2/150) → |