| ← Psalms (17/150) → |
| 1. | Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! |
| 2. | Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. |
| 3. | Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja |
| 4. | kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. |
| 5. | Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. |
| 6. | Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. |
| 7. | Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. |
| 8. | Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih |
| 9. | od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, |
| 10. | bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, |
| 11. | Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; |
| 12. | slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji. |
| 13. | Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, |
| 14. | a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. |
| 15. | A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. |
| ← Psalms (17/150) → |