| ← Psalms (144/150) → |
| 1. | Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. |
| 2. | On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! |
| 3. | Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ? |
| 4. | Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. |
| 5. | Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! |
| 6. | Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! |
| 7. | Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: |
| 8. | laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. |
| 9. | Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. |
| 10. | Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača |
| 11. | spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. |
| 12. | Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; |
| 13. | da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; |
| 14. | ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! |
| 15. | Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! |
| ← Psalms (144/150) → |