| ← Psalms (141/150) → |
| 1. | Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! |
| 2. | Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji! |
| 3. | Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! |
| 4. | Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! |
| 5. | Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. |
| 6. | Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. |
| 7. | Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. |
| 8. | U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! |
| 9. | Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! |
| 10. | Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem! |
| ← Psalms (141/150) → |