←  Psalms (104/150)  →
1. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2. svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3. na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6. pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7. na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
10. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
11. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
12. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
13. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
15. i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16. Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
18. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
19. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
20. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
22. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
24. Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31. Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32. On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33. Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
35. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
←  Psalms (104/150)  →