←  Proverbs (6/31)  →

---

1.

Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,

2.

vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;

3.

učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.

4.

Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;

5.

otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.

6.

Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:

7.

on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,

8.

ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.

9.

A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?

10.

Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak

11.

i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

12.

Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;

13.

namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;

14.

prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.

15.

Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.

16.

Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:

17.

ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

18.

srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,

19.

lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

20.

Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

21.

Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

22.

da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.

23.

Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;

24.

da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.

25.

Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

26.

jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.

27.

Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?

28.

Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?

29.

Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

30.

Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:

31.

uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.

32.

Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.

33.

Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.

34.

Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;

35.

ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.

---

←  Proverbs (6/31)  →