| ← Proverbs (5/31) → |
| 1. | Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti |
| 2. | da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. |
| 3. | Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, |
| 4. | ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. |
| 5. | Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. |
| 6. | Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. |
| 7. | Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. |
| 8. | Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, |
| 9. | da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; |
| 10. | da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; |
| 11. | da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti |
| 12. | i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! |
| 13. | I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. |
| 14. | I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" |
| 15. | Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. |
| 16. | Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? |
| 17. | Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. |
| 18. | Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: |
| 19. | neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! |
| 20. | TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? |
| 21. | Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. |
| 22. | Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. |
| 23. | Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti. |
| ← Proverbs (5/31) → |