| ← Proverbs (19/31) → | 
| 1. | Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego čovjek opakih usana i k tomu bezuman. | 
| 2. | Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiče se. | 
| 3. | Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! | 
| 4. | Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. | 
| 5. | Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neće uteći. | 
| 6. | Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu. | 
| 7. | Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim riječima, ali ih ne nalazi! | 
| 8. | Tko stječe razboritost, ljubi sebe, a tko čuva razum, nalazi sreću. | 
| 9. | Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada. | 
| 10. | Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima. | 
| 11. | Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu. | 
| 12. | Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. | 
| 13. | Nesreća je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svađe su ženine. | 
| 14. | Kuća se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna. | 
| 15. | Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje. | 
| 16. | Tko se drži zapovijedi, čuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. | 
| 17. | Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo. | 
| 18. | Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ. | 
| 19. | Tko je jarostan, plaća globu, i kad ga štediš, samo uvećavaš njegov gnjev. | 
| 20. | Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. | 
| 21. | Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude. | 
| 22. | Dražest je čovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca. | 
| 23. | Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. | 
| 24. | Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. | 
| 25. | Udari podsmjehivača, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit će znanje. | 
| 26. | Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. | 
| 27. | Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje! | 
| 28. | Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. | 
| 29. | Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika. | 
| ← Proverbs (19/31) → |