←  Proverbs (18/31)  →
1. Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
2. Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
3. Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
4. Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
5. Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
6. Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
7. Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
8. Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
9. Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
10. Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
11. Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
12. Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
13. Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
14. Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
15. Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
16. Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
17. Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
18. Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
19. Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
20. Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
21. Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
22. Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
23. Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
24. Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.
←  Proverbs (18/31)  →