← Proverbs (17/31) → |
1. | Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke. |
2. | Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu. |
3. | Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam. |
4. | Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. |
5. | Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne. |
6. | Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. |
7. | Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive. |
8. | Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. |
9. | Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. |
10. | Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca. |
11. | Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. |
12. | Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. |
13. | Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg. |
14. | Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! |
15. | Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. |
16. | Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! |
17. | Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. |
18. | Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim. |
19. | Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. |
20. | Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću. |
21. | Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. |
22. | Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. |
23. | Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. |
24. | Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje. |
25. | Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. |
26. | Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike. |
27. | Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha. |
28. | I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne. |
← Proverbs (17/31) → |