←  Proverbs (16/31)  →
1. Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
2. Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
3. Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
4. Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
5. Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6. Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7. Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8. Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
9. Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10. Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
11. Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12. Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
13. Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
14. Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
15. U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
16. Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
17. Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
18. Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
19. Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
20. Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
21. Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
22. Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
23. Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
24. Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
25. Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
26. Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
27. Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
28. Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
29. Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
30. Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
31. Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
32. Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
33. U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
←  Proverbs (16/31)  →