← Proverbs (14/31) → |
1. | Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. |
2. | Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. |
3. | U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. |
4. | Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. |
5. | Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. |
6. | Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. |
7. | Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. |
8. | Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. |
9. | Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. |
10. | Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. |
11. | Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. |
12. | Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. |
13. | I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. |
14. | Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom. |
15. | Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. |
16. | Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. |
17. | Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. |
18. | Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje. |
19. | Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. |
20. | I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. |
21. | Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. |
22. | Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? |
23. | U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. |
24. | Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. |
25. | Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. |
26. | U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. |
27. | Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. |
28. | Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. |
29. | Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. |
30. | Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. |
31. | Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu. |
32. | Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. |
33. | U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. |
34. | Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. |
35. | Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi. |
← Proverbs (14/31) → |