Proverbs (12/31)  

1. Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.
2. Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.
3. Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče.
4. Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.
5. Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.
6. Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.
7. Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.
8. Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.
9. Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.
10. Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.
11. Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.
12. Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda.
13. Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.
14. Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.
15. Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.
16. Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.
17. Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.
18. Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.
19. Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.
20. Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.
21. Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.
22. Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
23. Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.
24. Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.
25. Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.
26. Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.
27. Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno.
28. Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

  Proverbs (12/31)