| ← Matthew (8/28) → |
| 1. | Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. |
| 2. | I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." |
| 3. | Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube. |
| 4. | Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." |
| 5. | Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: |
| 6. | Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama. |
| 7. | Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." |
| 8. | Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. |
| 9. | Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." |
| 10. | Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. |
| 11. | A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, |
| 12. | a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." |
| 13. | I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas. |
| 14. | Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. |
| 15. | Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. |
| 16. | A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - |
| 17. | da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. |
| 18. | Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. |
| 19. | I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." |
| 20. | Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." |
| 21. | Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." |
| 22. | Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." |
| 23. | Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. |
| 24. | I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. |
| 25. | Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" |
| 26. | Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. |
| 27. | A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" |
| 28. | I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. |
| 29. | I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" |
| 30. | A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. |
| 31. | Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." |
| 32. | On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. |
| 33. | A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. |
| 34. | I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. |
| ← Matthew (8/28) → |