| ← Mark (9/16) → |
| 1. | Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." |
| 2. | Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. |
| 3. | I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. |
| 4. | I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. |
| 5. | A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." |
| 6. | Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. |
| 7. | I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" |
| 8. | I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. |
| 9. | Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. |
| 10. | Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" |
| 11. | pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" |
| 12. | A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? |
| 13. | Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." |
| 14. | Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. |
| 15. | Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. |
| 16. | A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" |
| 17. | Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. |
| 18. | Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." |
| 19. | On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" |
| 20. | I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. |
| 21. | Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! |
| 22. | A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" |
| 23. | Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" |
| 24. | Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" |
| 25. | Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" |
| 26. | Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. |
| 27. | No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. |
| 28. | Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" |
| 29. | Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." |
| 30. | Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. |
| 31. | Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." |
| 32. | No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. |
| 33. | I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" |
| 34. | A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. |
| 35. | On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" |
| 36. | I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: |
| 37. | Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla. |
| 38. | Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." |
| 39. | A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. |
| 40. | Tko nije protiv nas, za nas je." |
| 41. | Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća. |
| 42. | Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more. |
| 43. | Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. |
| 44. | # |
| 45. | I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. |
| 46. | # |
| 47. | I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, |
| 48. | gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. |
| 49. | Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. |
| 50. | Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" |
| ← Mark (9/16) → |