← Mark (3/16) → |
1. | Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. |
2. | A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. |
3. | On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" |
4. | A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. |
5. | A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! |
6. | Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. |
7. | Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, |
8. | iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. |
9. | Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. |
10. | Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. |
11. | A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" |
12. | A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. |
13. | Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. |
14. | I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati |
15. | s vlašću da izgone đavle. |
16. | Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, |
17. | i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, |
18. | i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca |
19. | i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. |
20. | I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. |
21. | Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" |
22. | I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." |
23. | A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? |
24. | Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. |
25. | Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. |
26. | Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. |
27. | Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" |
28. | Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. |
29. | No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." |
30. | Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." |
31. | I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. |
32. | Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" |
33. | On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" |
34. | I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! |
35. | Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." |
← Mark (3/16) → |