← Mark (2/16) → |
1. | I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. |
2. | I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. |
3. | I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. |
4. | Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. |
5. | Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." |
6. | Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: |
7. | Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini? |
8. | Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? |
9. | Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' |
10. | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: |
11. | Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući! |
12. | I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" |
13. | Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. |
14. | Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. |
15. | Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga |
16. | i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" |
17. | Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." |
18. | Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?" |
19. | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. |
20. | Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!" |
21. | Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa. |
22. | I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine! |
23. | Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: |
24. | Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno? |
25. | Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? |
26. | Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" |
27. | I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. |
28. | Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" |
← Mark (2/16) → |