| ← Mark (14/16) → |
| 1. | Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. |
| 2. | Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." |
| 3. | I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. |
| 4. | A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? |
| 5. | Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. |
| 6. | A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. |
| 7. | Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. |
| 8. | Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. |
| 9. | Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." |
| 10. | A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. |
| 11. | Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. |
| 12. | Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" |
| 13. | On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim |
| 14. | pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' |
| 15. | I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." |
| 16. | Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. |
| 17. | A uvečer dođe on s dvanaestoricom. |
| 18. | I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." |
| 19. | Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" |
| 20. | A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. |
| 21. | Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" |
| 22. | I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." |
| 23. | I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. |
| 24. | A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. |
| 25. | Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." |
| 26. | Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. |
| 27. | I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. |
| 28. | Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." |
| 29. | Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" |
| 30. | A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." |
| 31. | Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. |
| 32. | I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." |
| 33. | I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba |
| 34. | pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" |
| 35. | Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. |
| 36. | Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" |
| 37. | I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? |
| 38. | Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." |
| 39. | Opet ode i pomoli se istim riječima. |
| 40. | Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. |
| 41. | Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! |
| 42. | Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" |
| 43. | Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. |
| 44. | A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" |
| 45. | I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. |
| 46. | Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. |
| 47. | A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. |
| 48. | Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. |
| 49. | Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" |
| 50. | I svi ga ostave i pobjegnu. |
| 51. | A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, |
| 52. | no on ostavi plahtu i gol pobježe. |
| 53. | Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. |
| 54. | Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. |
| 55. | A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. |
| 56. | Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. |
| 57. | Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: |
| 58. | Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!' |
| 59. | Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. |
| 60. | Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? |
| 61. | A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" |
| 62. | A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." |
| 63. | Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? |
| 64. | Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. |
| 65. | I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. |
| 66. | I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; |
| 67. | ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." |
| 68. | On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. |
| 69. | Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" |
| 70. | On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" |
| 71. | On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" |
| 72. | I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. |
| ← Mark (14/16) → |