| ← Luke (19/24) → |
| 1. | I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, |
| 2. | eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. |
| 3. | Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. |
| 4. | Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. |
| 5. | Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." |
| 6. | On žurno siđe i primi ga sav radostan. |
| 7. | A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" |
| 8. | A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." |
| 9. | Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! |
| 10. | Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!" |
| 11. | Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. |
| 12. | Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. |
| 13. | Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' |
| 14. | A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" |
| 15. | Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili. |
| 16. | Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' |
| 17. | Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' |
| 18. | Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' |
| 19. | I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" |
| 20. | Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. |
| 21. | Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" |
| 22. | Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? |
| 23. | Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' |
| 24. | Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' |
| 25. | Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' |
| 26. | Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. |
| 27. | A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'" |
| 28. | Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. |
| 29. | Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika |
| 30. | govoreći: "Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. |
| 31. | Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'" |
| 32. | Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. |
| 33. | I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?" |
| 34. | Oni odgovore: "Gospodinu treba." |
| 35. | I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. |
| 36. | I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. |
| 37. | A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: |
| 38. | Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! |
| 39. | Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike." |
| 40. | On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!" |
| 41. | Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim |
| 42. | govoreći: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! |
| 43. | Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. |
| 44. | Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja." |
| 45. | Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. |
| 46. | Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!" |
| 47. | I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, |
| 48. | ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. |
| ← Luke (19/24) → |