←  Luke (18/24)  →

---

1.

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

2.

U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

3.

U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

4.

No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

5.

jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"

6.

Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!

7.

Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

8.

Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

9.

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:

10.

Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

11.

Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

12.

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

13.

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

14.

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

15.

A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.

16.

A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

17.

Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.

18.

I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

19.

Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

20.

Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

21.

A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."

22.

Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

23.

Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

24.

Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!

25.

Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

26.

Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

27.

A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."

28.

Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom."

29.

Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

30.

a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."

31.

I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:

32.

doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

33.

i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."

34.

No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

35.

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

36.

Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

37.

Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."

38.

Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

39.

Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

40.

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

41.

Što hoćeš da ti učinim? A on će: "Gospodine, da progledam."

42.

Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

43.

I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

---

←  Luke (18/24)  →