← Luke (17/24) → |
1. | I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; |
2. | je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. |
3. | Čuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. |
4. | Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu." |
5. | Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" |
6. | Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." |
7. | Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' |
8. | Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' |
9. | Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? |
10. | Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" |
11. | Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. |
12. | Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko |
13. | i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" |
14. | Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. |
15. | Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. |
16. | Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. |
17. | Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? |
18. | A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" |
19. | A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" |
20. | Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. |
21. | Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" |
22. | Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. |
23. | Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! |
24. | Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. |
25. | No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." |
26. | I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: |
27. | jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. |
28. | Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. |
29. | A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. |
30. | Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." |
31. | U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. |
32. | I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! |
33. | Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati." |
34. | Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. |
35. | Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti." |
36. | # |
37. | Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi." |
← Luke (17/24) → |