← Luke (14/24) → |
1. | Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. |
2. | Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. |
3. | Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" |
4. | A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. |
5. | A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" |
6. | I ne mogoše mu na to odgovoriti. |
7. | Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: |
8. | Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, |
9. | te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. |
10. | Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, |
11. | jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." |
12. | A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. |
13. | Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. |
14. | Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." |
15. | Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" |
16. | A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. |
17. | I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' |
18. | A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' |
19. | Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' |
20. | Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" |
21. | Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' |
22. | I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' |
23. | Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' |
24. | A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." |
25. | S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: |
26. | Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! |
27. | I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" |
28. | Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: |
29. | da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: |
30. | 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' |
31. | Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? |
32. | Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." |
33. | Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik. |
34. | Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? |
35. | Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!" |
← Luke (14/24) → |